Gorica je tek jedan od brojnih klubova bogate tradicije velikogoričkog nogometa, o kojoj će svoju krajnju riječ reći pak oni koji se bave poviješću. Preteča velikogoričkog nogometa i prvi klubovi u kojima su velikogoričani mogli upoznati ovu igru bili su SK Olimpijski i HŠK Turopoljac, a koji su svoje prve nogometne korake u Velikoj Gorici započeli 1920. godine. Odmah nakon drugog svjetskog rata povijesna priča Olimpijskog i Turopoljca pretočila se u novi klub - Radnik, da bi 2009. promjenom imena i adrese buševskog Poleta te sportskim ujedinjenjem sa Radnikom nastala Gorica kao prvi klub koji u svom imenu nosi i skraćeno ime grada, kao što su to u godinama ranije u svojim imenima promijenili i ostali članovi nekadašnjeg sportskog društva Radnik poput košarkaša, rukometaša i rukometašica.
Hoće li Gorica biti i posljednji predstavnik gradskog nogometa teško je prognozirati, no da se sa Goricom rodila četvrta nogometna generacija velikogoričkih klubova nitko nikad neće osporiti. Hoće li netko pisati povijest od 2009. ili pak Radnikove 1945, odnosno Poletove 1934. manje je važno, značajnije od godina su činjenice da nogomet u Velikoj Gorici nikad nije zamro, kao i to da su svi nasljednici Olimpijskog i Turopoljca, zajedno sa svim upravama i volonterima dali sve od sebe da gradski nogomet prezentiraju u što ljepšem svjetlu.
Svaka lokalna zajednica koja na taj način prepozna u ranoj fazi razvitak sporta u cjelini vrlo će brzo ne samo ostvariti sebi uvjete za kompatibilnost sa prosjekom Europe, već će u ranoj fazi ostvariti i mogućnost profitabilnosti kroz sport koja se u razumnom planiranju ulaganja ne okreće samo profitabilnosti kroz transfere, već kroz niz drugih koraka koje su usko vezane uz gospodarski i marketinški razvoj sporta i lokalne zajednice. Onog trenutka kada u svojim sredinama, a kroz upravljačke strukture u sportskim klubovima spoznamo da sport nije samo i isključivo borba za poziciju na trenutnoj tablici i susjedsko nadmetanje u kojem jedna strana pod svaku cijenu mora biti uspješnija od druge, riješit ćemo i brojna ključna pitanja koja nam sada stoje kao ogroman teret na leđima poput divljanja navijača, neizbježnih afera u sportu i slično. Jesmo li globalno spremni na takve iskorake i mogu li pojedinačni primjeri u sredinama koje imaju svoje strategije utjecati i na globalni razvoj i postavljanje sporta u normalne okvire odgovorit ćemo samo kroz vlastiti primjer vođenja i upravljanja u sportu. Opće je poznata činjenica da bi se postalo vrhunskim sportašem osoba osim talenta mora posjedovati i nadprosječne psiho fizičke sposobnosti, te veliku volju i sposobnost življenja i rada u izvanredno teškim uvjetima. Vrhunski sportaši postaju primjer i uzor brojnim generacijama mladih. Brojni primjeri govore da upravo vrhunski sportaši uz svoje brojne sportske obaveze uspijevaju izvršiti i one intelektualne, te tako brojni vrhunski sportaši posjeduju diplome visokih škola i fakulteta, a uz takvo stečeno obrazovanje postaju i vrlo kvalitetni i traženi manageri u brojnim gospodarskim subjektima. U posljednjim godinama gledajući na to razdoblje iz perspektive 2009. godine u kojoj je vladalo dosta konfuzno stanje u velikogoričkom nogometu, zasigurno moramo ustvrditi da su baš te posljednje godine bile iznimno uspješne iz nekoliko razloga. Klub je konsolidiran, stvorili smo ime koje je poznato u svakom kutku Hrvatske, ispunili smo natjecateljske planove i sami sebi ali i drugima potvrdili da Velika Gorica može i mora imati klub od značaja u našem nogometu. Danas uz realnije poglede smo još sigurniji da ovaj put u stvaranju vodećeg gradskog kluba ima smisla. Potvrđuju to i rezultati selekcija u nogometnoj školi već ove godine iako je u prethodnim bilo mnogo spoticanja. No to su iskustva na temelju kojih stvaramo pouke u daljnjim aktivnostima, a baš na tim temeljima i iskustvima moramo svi zajedno koračati naprijed. Selekcije u natjecanju Gorica u natjecanju ima ukupno 19 momčadi - 2 momčadi seniora i 17 selekcija u omladinskim pogonima a pored njih tu su i tri skupine otvorene školu koja se natječe izvan konkurencije kroz prijateljske utakmice. U klubu djeluje i momčad veterana koji igraju pod imenom Radnik. Ukupno je to 20 selekcija koje se natječu unutar aktivnosti jednog kluba. Na završetku 2016. godine u klubu su registrirana 433 igrača u sustavu COMET koji su uključeni u sustav natjecanja dok je oko 70-tak igrača uključeno u trenažni proces kroz otvorenu školu. U klubu radi ukupno 19 trenera koji nose stupanj visokog trenerskog stručnog obrazovanja, klub ima dva trenera vratara i dva kondicijska trenera, a u medicinskom sektoru klub ima fizioterapeuta i dva liječnika koji su u svakom trenutku na raspolaganju svim uzrasnim kategorijama i selekcijama. Tijela upravljanja Najviša tijela upravljanja su Skupština, Upravni i Izvršni odbor. Klub ima predsjednika Skupštine i predsjednika Kluba a izvršnu operativnu funkciju ima izvršni dopredsjednik i Izvršni odbor koji broji 9 članova. Klub vode i klubom upravljaju isključivo volonteri, a u pojedinim organizacijskim aktivnostima Kluba sudjeluju i roditelji djece koja se bave aktivno sportom u Klubu. Klub djeluje na načelima HOO-a a dana je prilika da svi građani našega grada bez obzira na politička opredjeljenja jednako participiraju u Klubu.
Stadion Gradski stadion Velika Gorica sagrađen je i službeno otvoren 1987. godine za Univerzijadu u Zagrebu. Nakon univerzijade stadion je dat na upravljanje nogometnom klubu Radnik, da bi 1997, godine grad Velika Gorica osnovao Ustanovu za upravljanje ŠRC koja i danas upravlja stadionom uz korištenje gradskih proračunskih sredstava za održavanje ovog iznimno velikog i zahtjevnog sportskog kompleksa. Kapacitet stadiona je trenutno zbog sigurnosnih aspekata smanjen na 6000 gledatelja od čega je nešto više od 1000 sjedećih mjesta. Sam kompleks vezan uz nogometne aktivnosti sastoji se od glavnog terena sa atletskom stazom te dva pomoćna terena i pratećih objekata. Rasvjeta za noćno treniranje i igranje utakmica postavljena je na drugi pomoćni teren koji sadrži poligon i teren sa umjetnom travom koji je izgrađen 2015. godine po najvišim standardima i koji ima certifikat FIFA Two Star. Navijači Prve "službene" navijače u povijesti velikogoričkog nogometa dobio je Radnik ulaskom u najviši rang hrvatskog nogometa, a navijači su dobili ime Šljakeri. U godinama pada Radnika izgubio se i navijački identitet, a s uspjesima Gorice 2009. Šljakeri su doživjeli i svoje drugo rođenje. Ni Gorica, a ni Velika Gorica nisu uspjeli probuditi neke nove navijačke poretke, pa su tako ostali i ovdje tradicionalni hrvatski trendovi u kojima je vrlo teško motivirati pučanstvo na ozbiljnije nogometne posjete pa je tako i "navijački poredak" utihnuo gotovo prije nego li je uspio izrasti u neku novu klupsku snagu. Da li je tradicija kriva ili pak i s te strane treba mijenjati navike, imena ili ljude pokazat će budućnost. Simboli kluba Klub je na temelju zaštite svog vizualnog identiteta odredio simbole koji čine zaštitni i prepoznatljivi vizualni identitet kluba. Osnovni simboli kluba su: Dres Osnovna boja kluba je crvena uz mogućnost kombinacije crne i zlatne boje. Rezervna klupska boja je bijela uz također kombinaciju crne i zlatne boje. Dres kluba na prsima s lijeve strane ima glavni grb, a na leđima iznad broja se nalazi pomoćni grb kluba. Klub u sezonama natjecanja određuje i treću rezervnu boju o čemu odluku donosi Izvršni odbor kluba. Glavni grb kluba Grb Kluba je crveni štit, sa crnom trakom na dnu te tri zlatne zvijezde identične zvijezdama sa grba grada Velike Gorice na vrhu. Rub grba je zlatne boje a u crnoj traci na dnu piše HNK GORICA. Crveni štit ima crni obrub, a unutar štita nalazi se bik sa nogometnom loptom. Bik i tri zlatne zvijezde su identične simbolima bika i zvijezde sa grba Grada Velike Gorice. Pomoćni grb kluba Pomoćni grb kluba simbolizira veliko slovo "G" unutar kojega je tekst "HNK" što simbolično i skraćeno predstavalja puni naziv kluba HNK Gorica. Pomoćni grb se koristi za potvrdu autentičnosti sportske opreme i ovisno o boji opreme tiska se također u klupskim bojama (crvena, crna, zlatna ili bijela) Pogled unaprijed Nužnost je povećanje trenažnih kapaciteta, ali i uređenje centralnog klupskog salona u povijesni prikaz velikogoričkog nogometa s ciljem da taj salon postane prepoznatljivim prostorom svih velikogoričkih zaljubljenika u loptu, s posebnim spomenom na one koji su zadužili velikogorički nogomet a više nisu s nama. U posljednjem koraku, stadion i čitav sportski kompleks mora dobiti prepoznatljivu vizuru modernog sportskog kompleksa sa prikladnim komfornim stadionom koji će postati jedan od centralnih objekata ne samo velikogoričkog sporta nego i prepoznatljiva institucija za pripreme i utakmice selekcija mlađih uzrasnih kategorija Hrvatske. U toj prepoznatljivoj viziji razvoja sporta, pronaći će se mjesto i za razvoj gospodarstva uz sport, ali i za razvoj cjelokupnog sportskog imagea grada koji u poslovnom pogledu znači mnogo za buduća razvojna opredjeljenja ne samo lokalne politike već i običnog građanina. Tada, ni ono što je u ovim trenucima tek san, neće u sportu biti strano, a baš to je normalno u stotinjak kilometara udaljenijim sujednim zemljama, a to je povratak obitelji na stadion(e). Tek s tim završnim korakom moći ćemo konstatirati, da smo svi koji smo imalo, svaki u svom segmentu pomogli, svatko u svoje vrijeme i u svojoj epohi upravljanja velikogoričkim klubovima, postigli svoj cilj ili zajedno dosanjali svoje snove - i to je jedina utakmica koja se još uvijek igra i u kojoj sigurno neće biti pobjednika već će na kraju svi postati pobjednici! Jedna od idejnih verzija budućeg izgleda SRC-a (stadion, poslovni centar sa podzemnom garažom, kamp, atletski stadion, tereni za male sportove, hotel sa bazenima...
|