In memoriam Željko Plepeliæ - Beli

Tamo gdje život staje ostaju sjeæanja, a dok sjeæanja žive i ostaju zauvijek tu negdje, u nama, smrt postaje tek korak do vjeènosti. Juèer nas je u 65. godini života napustio naš Beli. Teško je, u ovakvim trenucima sve životne puteve jedne osobe staviti u nekoliko reèenica teksta, no, kada bismo sanjali djeèaèke snove i tražili svoje životne puteve uz nogometnu loptu koja æe nam pružiti svo zadovoljstvo igre i radosti, baš zbog tih èinjenica sigurno bismo mogli ustvrditi da su se njemu djeèaèki snovi ostvarili. Ne postoji osoba u regiji èiji se život bar malo krajem šezdesetih i sedamdesetih godina nije vezao za "bubamaru" a da nije èula ili uživala u nogometnim majstorijama Željka Plepeliæa. Nogometni dragulj kakvog Turopolje još dugo neæe imati, poèinje svoju karijeru kao šesnaestogodišnjak 1966. godine u Radniku, gdje u vrlo kratkom vremenu kao sedamnaestogodišnjak oblaèi seniorski dres. Odmah je na sebi svojstven naèin uzburkao vode u velikim klubovima, a kao gost za Dinamo nastupa na meðunarodnim juniorskim turnirima od 1967. do 1969. godine. Profesionalni ugovor u Dinamu nikad nije želio potpisati, a uvijek je na sebi svojstven i simpatièan naèin imao svoje stavove o životu i sportskim obavezama. Iz Radnika 1970. odlazi u rijeèki Orijent, a 1971. u sisaèku Segestu iz koje u jesen 1973. prelazi u njemaèki Ravensburg. 1976. godine se vraæa u Radnik, tri godine poslije odlazi u Udarnik, da bi od 1981. - 1983. karijeru završio u Dinamu iz Novog Èièa. 

U svojoj nogometnoj karijeri više puta je igrao za juniorsku reprezentaciju Zagreba i Hrvatske kao i za seniorske amaterske reprezentacije Zagreba i Hrvatske. Nakon što je kopaèke "objesio o klin" jedno je vrijeme bio trener mlaðih pionira NK Radnika.

Ako za nekog možemo reæi da je veæ za svog života postao legenda onda je to sigurno Željko Plepeliæ Beli. O njegovoj umjetnosti s loptom, utakmicama i golovima uvijek se u Velikoj Gorici i Turopolju prièalo s divljenjem. Ostao je svoj do kraja života. Tamo gdje je stao na terenu ostao je radeæi kao djelatnik Ustanove za upravljanje SRC Velika Gorica. Njegov dan je poèeo i završio na nogometnom travnjaku i tako sve do dijagnosticiranja teške bolesti. Bio je redoviti posjetitelj utakmica Gorice, pa èak i ovog proljeæa kada pomoæi nije bilo nije propustio domaæu utakmicu velikogorièkog drugoligaša.

Svi rastanci su bolni, u svim opraštanjima suze same naviru, ali kad kroz život uèinite toliko lijepih stvari za vjeæna sjeæanja i rastanci ostaju tek nužni korak ka vjeænosti. A Beli je upravo napravio taj korak i ostao zauvijek tu negdje, u nama.

Posljednji ispraæaj Željka Plepeliæa - Belog bit æe u èetvrtak 16.04. u 13:00 sati na gradskom groblju u Velikoj Gorici.