Klub, stadion, navijaèi

Gorica je tek jedan od brojnih klubova bogate tradicije velikogorièkog nogometa, o kojoj æe svoju krajnju rijeè reæi pak oni koji se bave poviješĂ¦u. Preteèa velikogorièkog nogometa i prvi klubovi u kojima su velikogorièani mogli upoznati ovu igru bili su SK Olimpijski i HŠK Turopoljac, a koji su svoje prve nogometne korake u Velikoj Gorici zapoèeli 1920. godine. Odmah nakon drugog svjetskog rata povijesna prièa Olimpijskog i Turopoljca pretoèila se u novi klub - Radnik, da bi 2009. promjenom imena i adrese buševskog Poleta te sportskim ujedinjenjem sa Radnikom nastala Gorica kao prvi klub koji u svom imenu nosi i skraæeno ime grada, kao što su to u godinama ranije u svojim imenima promijenili i ostali èlanovi nekadašnjeg sportskog društva Radnik poput košarkaša, rukometaša i rukometašica.

Hoæe li Gorica biti i posljednji predstavnik gradskog nogometa teško je prognozirati, no da se sa Goricom rodila èetvrta nogometna generacija velikogorièkih klubova nitko nikad neæe osporiti. Hoæe li netko pisati povijest od 2009. ili pak Radnikove 1945, odnosno Poletove 1934. manje je vaĹľno, znaèajnije od godina su èinjenice da nogomet u Velikoj Gorici nikad nije zamro, kao i to da su svi nasljednici Olimpijskog i Turopoljca, zajedno sa svim upravama i volonterima dali sve od sebe da gradski nogomet prezentiraju u što ljepšem svjetlu.

Danas pak, usprkos Ă¨injenici što se još uvijek na nogomet u Hrvatskoj gleda kao na jednu od brojnih sportskih disciplina, Ĺľelimo li što prije uskladiti brojne nekompatibilnosti ne samo u promišljanju veæ i u provoĂ°enju sportskih aktivnosti sa Europom. Ustroj kluba prateæi moderne trendove opstanka nuĹľno je opredjeljenje u oèuvanju opstojnojnosti, imena i vizija Gorice. Brojne navike pa i postupke moramo mijenjati kako bismo i na svojem podruèju lokalne uprave što prije postavili kriterije razvoja sporta u svim segmentima društva i lokalne zajednice.

Svaka lokalna zajednica koja na taj naèin prepozna u ranoj fazi razvitak sporta u cjelini vrlo æe brzo ne samo ostvariti sebi uvjete za kompatibilnost sa prosjekom Europe, veæ æe u ranoj fazi ostvariti i moguænost profitabilnosti kroz sport koja se u razumnom planiranju ulaganja ne okreæe samo profitabilnosti kroz transfere, veæ kroz niz drugih koraka koje su usko vezane uz gospodarski i marketinški razvoj sporta i lokalne zajednice.

Onog trenutka kada u svojim sredinama, a kroz upravljaèke strukture u sportskim klubovima spoznamo da sport nije samo i iskljuèivo borba za poziciju na trenutnoj tablici i susjedsko nadmetanje u kojem jedna strana pod svaku cijenu mora biti uspješnija od druge, riješit æemo i brojna kljuèna pitanja koja nam sada stoje kao ogroman teret na leĂ°ima poput divljanja navijaèa, neizbjeĹľnih afera u sportu i slièno.

Jesmo li globalno spremni na takve iskorake i mogu li pojedinaèni primjeri u sredinama koje imaju svoje strategije utjecati i na globalni razvoj i postavljanje sporta u normalne okvire odgovorit æemo samo kroz vlastiti primjer voðenja i upravljanja u sportu.

Opæe je poznata èinjenica da bi se postalo vrhunskim sportašem osoba osim talenta mora posjedovati i nadprosjeène psiho fizièke sposobnosti, te veliku volju i sposobnost Ĺľivljenja i rada u izvanredno teškim uvjetima. Vrhunski sportaši postaju primjer i uzor brojnim generacijama mladih. Brojni primjeri govore da upravo vrhunski sportaši uz svoje brojne sportske obaveze uspijevaju izvršiti i one intelektualne, te tako brojni vrhunski sportaši posjeduju diplome visokih škola i fakulteta, a uz takvo steèeno obrazovanje postaju i vrlo kvalitetni i traĹľeni manageri u brojnim gospodarskim subjektima.

Gorica u posljednjim godinama Ĺľeli pratiti moderne trendove i biti kolektiv koji æe u svemu prednjaèiti u sportu. Organizacijom rada, sportskih aktivnosti i marketinškom promidĹľbom nastojimo klub, sport i nogomet promovirati u pozitivnim okvirima hrvatske sportske slikovnice. Ĺ˝elja ovog klupskog vodstva nije usmjerena samo na sportski rezultat, veæ i pravilan sportski razvoj djece u najranijoj dobi, pa tako Gorica okuplja djevojèice i djeèake predškolske dobi. Edukacija struènih kadrova takoĂ°er je jedan od znaèajnijih koraka u funkcioniranju kluba stoga Gorica i u tom segmentu polaĹľe raèune u osiguranju školovanja struènih trenera u klubu.

U posljednjim godinama gledajuæi na to razdoblje iz perspektive 2009. godine u kojoj je vladalo dosta konfuzno stanje u velikogorièkom nogometu, zasigurno moramo ustvrditi da su baš te posljednje godine bile  iznimno uspješne iz nekoliko razloga. Klub je konsolidiran, stvorili smo ime koje je poznato u svakom kutku Hrvatske, ispunili smo natjecateljske planove i sami sebi ali i drugima potvrdili da Velika Gorica moĹľe i mora imati klub od znaèaja u našem nogometu. Danas uz realnije poglede smo još sigurniji da ovaj put u stvaranju vodeæeg gradskog kluba ima smisla. PotvrĂ°uju to i rezultati selekcija u nogometnoj školi veæ ove godine iako je u prethodnim bilo mnogo spoticanja. No to su iskustva na temelju kojih stvaramo pouke u daljnjim aktivnostima, a baš na tim temeljima i iskustvima moramo svi zajedno koraèati naprijed.

Selekcije u natjecanju

Gorica u natjecanju ima ukupno 19 momèadi - 2 momèadi seniora i 17 selekcija u omladinskim pogonima a pored njih tu su i tri skupine otvorene školu koja se natjeèe izvan konkurencije kroz prijateljske utakmice. U klubu djeluje i momèad veterana koji igraju pod imenom Radnik. Ukupno je to 20 selekcija koje se natjeèu unutar aktivnosti jednog kluba. Na završetku 2016. godine u klubu su registrirana 433 igraèa u sustavu COMET koji su ukljuèeni u sustav natjecanja dok je oko 70-tak igraèa ukljuèeno u trenaĹľni proces kroz otvorenu školu. U klubu radi ukupno 19 trenera koji nose stupanj visokog trenerskog struènog obrazovanja, klub ima dva trenera vratara i dva kondicijska trenera, a u medicinskom sektoru klub ima fizioterapeuta i dva lijeènika koji su u svakom trenutku na raspolaganju svim uzrasnim kategorijama i selekcijama.

Tijela upravljanja

Najviša tijela upravljanja su Skupština, Upravni i Izvršni odbor. Klub ima predsjednika Skupštine i predsjednika Kluba a izvršnu operativnu funkciju ima izvršni dopredsjednik i Izvršni odbor koji broji 9 èlanova. Klub vode i klubom upravljaju iskljuèivo volonteri, a u pojedinim organizacijskim aktivnostima Kluba sudjeluju i roditelji djece koja se bave aktivno sportom u Klubu.

Klub djeluje na naèelima HOO-a a dana je prilika da svi graĂ°ani našega grada bez obzira na politièka opredjeljenja jednako participiraju u Klubu.

Stadion

Gradski stadion Velika Gorica sagraĂ°en je i sluĹľbeno otvoren 1987. godine za Univerzijadu u Zagrebu. Nakon univerzijade stadion je dat na upravljanje nogometnom klubu Radnik, da bi 1997, godine grad Velika Gorica osnovao Ustanovu za upravljanje ŠRC koja i danas upravlja stadionom uz korištenje gradskih proraèunskih sredstava za odrĹľavanje ovog iznimno velikog i zahtjevnog sportskog kompleksa. Kapacitet stadiona je trenutno zbog sigurnosnih aspekata smanjen na 6000 gledatelja od èega je nešto više od 1000 sjedeæih mjesta. Sam kompleks vezan uz nogometne aktivnosti sastoji se od glavnog terena sa atletskom stazom te dva pomoæna terena i prateæih objekata. Rasvjeta za noæno treniranje i igranje utakmica postavljena je na drugi pomoæni teren koji sadrĹľi poligon i teren sa umjetnom travom koji je izgraĂ°en 2015. godine po najvišim standardima i koji ima certifikat FIFA Two Star.

Navijaèi

Prve "sluĹľbene" navijaèe u povijesti velikogorièkog nogometa dobio je Radnik ulaskom u najviši rang hrvatskog nogometa, a navijaèi su dobili ime Šljakeri. U godinama pada Radnika izgubio se i navijaèki identitet, a s uspjesima Gorice 2009. Šljakeri su doĹľivjeli i svoje drugo roĂ°enje.

Ni Gorica, a ni Velika Gorica nisu uspjeli probuditi neke nove navijaèke poretke, pa su tako ostali i ovdje tradicionalni hrvatski trendovi u kojima je vrlo teško motivirati puèanstvo na ozbiljnije nogometne posjete pa je tako i "navijaèki poredak" utihnuo gotovo prije nego li je uspio izrasti u neku novu klupsku snagu. Da li je tradicija kriva ili pak i s te strane treba mijenjati navike, imena ili ljude pokazat æe buduænost.

Simboli kluba

Klub je na temelju zaštite svog vizualnog identiteta odredio simbole koji èine zaštitni i prepoznatljivi vizualni identitet kluba. Osnovni simboli kluba su:

Dres

Osnovna boja kluba je crvena uz moguænost kombinacije crne i zlatne boje. Rezervna klupska boja je bijela uz takoĂ°er kombinaciju crne i zlatne boje. Dres kluba na prsima s lijeve strane ima glavni grb, a na leĂ°ima iznad broja se nalazi pomoæni grb kluba. Klub u sezonama natjecanja odreĂ°uje i treæu rezervnu boju o èemu odluku donosi Izvršni odbor kluba.

Glavni grb kluba

Grb Kluba je crveni štit, sa crnom trakom na dnu te tri zlatne zvijezde identiène zvijezdama sa grba grada Velike Gorice na vrhu. Rub grba je zlatne boje a u crnoj traci na dnu piše HNK GORICA. Crveni štit ima crni obrub, a unutar štita nalazi se bik sa nogometnom loptom. Bik i tri zlatne zvijezde su identiène simbolima bika i zvijezde sa grba Grada Velike Gorice.

Pomoæni grb kluba

Pomoæni grb kluba simbolizira veliko slovo "G" unutar kojega je tekst "HNK" što simbolièno i skraæeno predstavalja puni naziv kluba HNK Gorica. Pomoæni grb se koristi za potvrdu autentiènosti sportske opreme i ovisno o boji opreme tiska se takoĂ°er u klupskim bojama (crvena, crna, zlatna ili bijela)

Pogled unaprijed

Netko je jednom rekao: "Sanjam da odigram utakmicu u Velikoj Gorici pred prepunim stadionom". Neki su imali tu privilegiju kada je na sadašnjem gradskom stadionu u prvoj utakmici kvalifikacijskog ciklusa Univerzijade davne 1987. godine nazoèilo gotovo 15.000 gledatelja smještenih na i izvan tribina po okolnim nasipima. Igrale su sada veæ bivše reprezentacije bivših drĹľava - Jugoslavije i SSSR-a. Mnogo je godina prošlo od tada, zbog sigurnosnih razloga kapacitet stadiona je smanjen za dvostruko, a od tada do danas broj selekcija i igraèa koji koriste istu stadionsku infrastrukturu narastao je dvostruko. Osnovni cilj i vizija kluba je prvenstveno poboljšati kvalitetu infrastrukture i uvjeta rada, a u klubu se èine maksimalni napori ne bi li se iz izvora izvan gradskog proraèuna izgradio novi teren sa umjetnom travom na jednom od postojeæih pomoænih terena.

NuĹľnost je poveæanje trenaĹľnih kapaciteta, ali i ureĂ°enje centralnog klupskog salona u povijesni prikaz velikogorièkog nogometa s ciljem da taj salon postane prepoznatljivim prostorom svih velikogorièkih zaljubljenika u loptu, s posebnim spomenom na one koji su zaduĹľili velikogorièki nogomet a više nisu s nama. U posljednjem koraku, stadion i èitav sportski kompleks mora dobiti prepoznatljivu vizuru modernog sportskog kompleksa sa prikladnim komfornim stadionom koji æe postati jedan od centralnih objekata ne samo velikogorièkog sporta nego i prepoznatljiva institucija za pripreme i utakmice selekcija mlaĂ°ih uzrasnih kategorija Hrvatske. U toj prepoznatljivoj viziji razvoja sporta, pronaæi æe se mjesto i za razvoj gospodarstva uz sport, ali i za razvoj cjelokupnog sportskog imagea grada koji u poslovnom pogledu znaèi mnogo za buduæa razvojna opredjeljenja ne samo lokalne politike veæ i obiènog graĂ°anina.

Tada, ni ono što je u ovim trenucima tek san, neæe u sportu biti strano, a baš to je normalno u stotinjak kilometara udaljenijim sujednim zemljama, a to je povratak obitelji na stadion(e). Tek s tim završnim korakom moæi æemo konstatirati, da smo svi koji smo imalo, svaki u svom segmentu pomogli, svatko u svoje vrijeme i u svojoj epohi upravljanja velikogorièkim klubovima, postigli svoj cilj ili zajedno dosanjali svoje snove - i to je jedina utakmica koja se još uvijek igra i u kojoj sigurno neæe biti pobjednika veæ æe na kraju svi postati pobjednici!